Edo MaajkaSevdah o rodama

Ovde, vise ne dolaze ni rode
ne gode im vise nase flase
Balkan im vise
jednostavno ne pase

Jer grijeh je rodit’ dijete
tu ‘dje metci lete
‘dje seljaci prijete
i gdje su pametni postali mete

Ujutro, zeludci bole
pa pijemo uzole
glave bole
jer slusamo morone
pijemo kafetine
pa na kordone u zapaurine
jer otisli su zivci onaj dan
kad su otisle i firme

Zbogom firme, hej ba
bile ste dobre
al’ sjebale vas pretvorbe
i privatizacije
donijele nam otkaze i sikiracije

Al’ no sikiriki,
sa’ ce izbori, sa’ ce kampanje
da nam skrenu paznje
donjet ce nam u nase selo raznje

Dijelit’ ce kobasice
okretat jance i prasice
da zaboravimo masnice
prazne novcanike
i nase prazne kartice

Raja, hajmo svi u strajk gladju
ako ne bude glasaca
nece znat da se snadju
tek se onda za zagusti
nece imat vise koga musti

I oni ce umrijeti od gladi
kad nema ko za njih da radi
halo, ba, hej,
nek’ nas nasele Madjari

Oni znaju sta da se radi
znat ce obradjivat nasu zemlju
ne rade stetu pravit ce vegetu
nek’ cijelu zemlju betoniraju
od vegete, neka prave supe

Na svaki 10 metara
nek’ rade benzinske pumpe
i hotele, parkiralista za aute
kamione i motore
da se imaju ‘dje odmarat
kad idu na nase prekrasno more

Al’ dijaspora to ne bi dala,
trazili bi svoja prava
zemlju bi naselili opet Balkanci
opet bi bila puna istih budala

Onda bi dijaspora
dobila svoju dijasporu
a Madjari i ostali
ne bi vise kroz nas
isli prema moru

Jer na cestama su bile
nove rupe, nove paravojne trupe
novi balvani na cesti,
novi supci, nove puske
i novi metci

Jer grijeh rodit’ djete
tu gdje metci lete

Ama, opet budale
nove budale vode
opet pobjegose moje rode

Ne znam raja za vas
al’ ja, vidis, volim nase rode
one k’o i ja vole mir
vole cista polja i ciste vode

Vode bez leseva
i polja bez mina
one donose djecu,
a ja bih danas, sutra
im’o kcer ili sina