HaustorBi’ mog’o da mogu

Uvijek sam, a nikad do kraja
vecer u gradu ti donese neki lijek
u nekom kutu gdje
samoca se zbraja

Uvijek s’ malo premalo para,
kad upale se svijetla, ode dim
a miris noci opet postaje stvaran

K’o mnogo puta do sada
on sanja, kako beskrajno pada

Ref.
Bilo je rano jutro tada
kad je ostavio sve
culo se samo kako ptice pjevaju
onda je stajao jos dugo
s’ druge strane ulice
pustio suze da se same slijevaju

Ja bi mog’o da mogu
ja bi’ znao da znam

Ref.