Ibrica JusicBezimenoj

Starinska ura na ormaru spava
kazaljke njene vec se rdjom zute
umorna lampa tiho ocrtava
prostore uske, samotnicke pute

Ja ne znam gdje sam, nesto tamno slute
umorne oci, noc je topla, plava
tako je tesko kada stvari sute
i kada se mijesa proslost, san i java

Ref.
Pa gasim staru lampu, sklapam oci
nitko mi nece u posjete doci
ni tat, ni gost, ni drug, ni draga zena

Naslonim glavu na krilo samoci
i slusam zvizduk vlakova u noci
o gdje si sada, gdje si bezimena

Ref.