IndexiNegdje na kraju, u zatisju

Kada se kise i oluje stisale budu
i kreket zaba po blatnjavom putu bude utihao
i kad raspjevani zvuk zvona sa katedralskog tornja
zaustavi i nadjaca bolnu pjesmu vjetra
a aleje ponovo ozive zivotom proljeca
ja kliktacu nestanku svome

Tada, draga, sigurno necu vise morati cekati i po pola sata duze
sklonjen u sijenci fenjera, prokisao do koze, tvoj korak laki
znam, tebi se nikada zurilo nije
a ja baksuz, bas u jesen se zaljubih

Ali nije vazno, ja evo klicem
jer rekose mi
iza svakog nestanka rodjenje nice

Znam, u proslosti jednoj
noc je odnijela dan
ali ipak ja ponekad
zelim vratiti dan

Pjesma je sav zivot moj
pjesma smo mi, ja i ti
kad kisni dani prodju
ja nestat cu uz zvona zvuk

Ref.
Pjevajte svi
ja cu sada pustit glas
al’ pjesma ta nek’ vjecno zivi
nestanak taj
nek’ bude poziv moj za sve
za jedan zivot nov

Dan sa jutrom se radja
vjetar odnosi noc
sunce nadanja budi
zivot pocinje nov

Ref.

Ref. 2x