Vec dugo me pustas gledat niz pucinu
i proklinjat srecu koju more nosi
darujuc’ mu puste i besane noci
gdje mi tuga plete svud srebro po kosi
kapetane moj

Znam, tebi je more prva ljubav bila
a ja sam tek bljesak znacila u mraku
da bih kad se magla ispred broda digla
ostala k’o pjena na njegovom tragu
kapetane moj

I starim tako sama od broda do broda
u zelji da te zagrlim, izljubim
i ako dobro znadem da svakim te danom
sa brazdom broda nepovratno gubim

Ref.
A kad se bez zelja doma k meni vratis
toj posljednjoj luci sto te mirno ceka
ni spaziti neces da uz tebe nije
ona mlada zena vec starica neka
kapetane moj

I ako dobro znadem da svakim te danom
sa brazdom broda nepovratno gubim

Ref.