Tamo daleko na istoku gde sunce izlazi
vidim jednu malu stracaru
to je dom da prezivim kad ostanem sam
i kad odbrojim svoj poslednji dan

Kad prasina prekrije sve, kad pustinja postane dom
stracara prazna nece nikad biti, znam
mnogi cekaju u red kao da se deli neki snek
prijatelju dragi, tu je mesto za tvoj zadnji san

U daljini vidim plamen, taj plamen sam nekad bio ja
al’ ga gase ljudi sto ih dobro znam
kad prekopam sebe i sve sto o sebi znam
sve mirise na parfem, al’ parfem je veoma star