Nervozni postarBalada za moju majku

Tiho vece, palo je kradom
zadnji zrak sunca, nestao u travi
umoran pastir domu se sprema
rumeni suton u daljini plavi

Poljskog cvijeca miris
vjetar lako nosi
sa planina tiho, niz dolinu, niz dolinu
razliva se mir

Na livadi, sam stojim
gledam kako umire dan
topli vjetar, lice mi miluje
zavicaj moj tone u san

Gledam u noc, u jedno svjetlo
to je moj dom, moj topli dom
kuca stara i pred njom tresnja
dugo vec nisam, bio pred njim

Pa se pitam njemo
kud me zivot nosi
odgovora nemam, samo vjetar, samo vjetar
sumi kroz noc

Jedna suza, u oku mi blista
topli vjetar odnjece nju
ali srce i dusa moja
zauvijek, zauvijek, ostace tu