Nervozni postarBilo jednom u SFRJ

’66-e sedme i osme
djeca smo bili ja i ti
mati nas je za skolu
spremala, peglala
a mi smo cetvorke donosili

’66-e sedme i osme
prava raja smo bili mi
gore na tavanu stare zgrade
filter lovce smo pusili

’66-a sedma i osma
crno-bijeli televizori
oh te male kutije drage
iz metnje smo strasno gledali

’70 i prve, druge i trece,
prvi put smo se brijali
Adama i Evu i Cit i Stad
kradom (kradom) smo kupovali

I dobro je rek’o moj debeli stric
kuzio je on to jos i tad
ej moja djeco, budalasta djeco
nikada vam nece biti kao sad

Pred starom zgradom
na kraju grada
tamo gdje smo odrasli mi
ponosno stoji jos i sada
opel rekord zardjali

Pred starom zgradom
na kraju grada
u zivot smo stupali
a da je sve samo sarena laza
pojma s pojmom mi nismo imali