Petar GrasoKad ostarim

Ne vjeruj
Kad kazu da sam lud
Da me znaju
Od ‘ko zna gdje
I ‘ko zna kud

Reci ce da gone mene
A boje se svoje sjene
Sjene ruzne
kao ljudska cud

Pobjegni
Kad kazu da me znaju
Kad ti casnu rijec
Bez malo casti daju
Misevi su to u boci
Nisu moji to svjedoci
Njihove ih oci odaju

Trebas mi ti, snagu mi daj
Ti budi moj pocetak i kraj
Umoran sam i malo me strah
Zagrli me, trebam tvoj dah

Trebas mi ti, snagu mi daj
Budi moj put kroz trnje u raj
Kad utihnu svjetla i dim
Kad ostarim

Ne vjeruj
Kad kazu da sam tih
Da ne jeci pjesma moja
I moj stih

Ne leze im moje rime
Vjeruj nemam nista s time
Kriv sam
Jer sam bolji ja od njih

Trebas mi ti, snagu mi daj
Ti budi moj pocetak i kraj
Umoran sam i malo me strah
Zagrli me, trebam tvoj dah

Trebas mi ti, snagu mi daj
Budi moj put kroz trnje u raj
Kad utihnu svjetla i dim
Kad ostarim

Ne mari
Za sapat sto me vrijedja
Hrabrih ratnika
Sto napadaju s ledja

Ne ljuti se vec ih zali
Jer su sami, jer su mali
Ljubav nisu ni upoznali

Zagrli me dok nas ima
Zagrli me ide zima
Vrijeme ipak dolazi po svih