SvemirkoSa svog balkona

Sjedim i pusim u nesudjenom mraku
mm, sad znam
sto bilo je tad
sjetim se nekad tih presucenih rijeci

A noc mi da taj skriveni znak
a nebo se vuce u srebrnu traku
a san mene vuce
to si ti

Sa svog balkona
ja te zovem na glas
sa svog balkona
ja te molim za cas

A zivot me valja sve dalje i dalje
dok ja pijem pod okrivljem mraka
na uglu od parka ja tebi se nadam
a slab je dan

Tjeskoba u zraku
i vozim taj auto u srebrnoj traci
a san mene vuce
to si ti

Sa svog balkona
skacem ravno u san
Sa svog balkona
vjecni snijeg za nas