Dva tri zrna ciste srece
jedno davno prolece
dzepovi bez para
osmeh i gitara

Ljubav tek u prolazu
izbori k’o kazna
obecanja prazna
pobeda u porazu

Jutro vraca stare slike
oci crne velike
veceri od svile
istine su skrile

I od samog secanja
tek na pola leta
tu na kraju sveta
sanjam samo vracanja

Nocu trazim tudje snove
kad se tuge ponove
neke nove rime
na pocetku zime

U tom slatkom bunilu
niceg se ne bojim
cak i vreme stoji
jos te cekam, jos sam tu

Svako svoju pesmu pise
sve na svetu prolazi
ponekad je tuga
sasvim dobar sluga
sreci koja dolazi

Gitara na ledjima
putevi su na sve strane
samom sebi pobegnem
trosim ludo sate dane

Ali tebi ne mogu
Vojvodino moja mila
tebi uvek vracam se
najbolja si uvek bila

Ravno mi do beskraja
kao tvoje njive zlatne
srce toplo veselo
cak i kad su noci hladne

Jedan salas maleni
iza polja suncokreta
jedan plavi uvojak
eto to je centar sveta