Gorio sam tamo, gdje ni svjetla nema
sa sjenama ljudi tuznih uspomena
kada me u padu stigao tvoj glas
i pruzena ruka, kao slamka za spas

Na krilima vjetra usla si u sobu
znao sam da nosis onaj zar zivota
ali, nisam znao kako vrijeme melje
moje puste snove i sve tvoje zelje

Ref.
Nisam bio sto si htjela
pravi covjek, koji za te brine
onaj sto je pored tebe
da ti s neba zvijezde skine

Slike nase srece blijede
kao otisci na staklu
sada znam, da si sa mnom bila
kao andjeo u paklu

Dosla si k´o svjetlo iz tajne daljine
sa osmijehom sto vedri i u ovoj tami
i ako pozelis da odes
zapamti zauvijek – najgori smo sami

Ref.

Sada znam, da si sa mnom bila
kao andjeo, kao andjeo u paklu