Rod rodila dunja zuta pokraj puta
povijene grane laki vetric njise
vece tiho pada, a dunja mirise

Ispod grana stoji momce i devojce
rumenoga lica, ociju vatrenih
jedno prema drugom stoje zaljubljeni

Devojcice, dunjo rana neuzbrana
oces biti moja, bez te necu vise
sva mi mladost tvoja od dunja mirise

Ocu, ocu, momce mlado vrlo rado
prosapta mu ona dok dunja mirise
i usne se zeljno zauvek spojise