U blokove tuge
svoj mali svijet si ogradila
trnove ruze
na pragu srece posadila

A ja ko vitez okruglog stola
na crnom konju ratujem
prebicu suzom tugu na pola
jer kao bjednik se predajem

Poklonicu se, moja kraljice
nevino nocas ginem od tvoga maca
ne cujes krik iz tamnice
ranjen sam smrtno
sjecivom tvoga placa

Lancima teskim
vratari zamka su digli most
samo na tren
u tvome srcu sam bio gost

Skidaju oklop jedan po jedan
svi tvoji vitezovi
cutljivi red nepregledan
negdje u maglu odlazi