I lije na uglu petrolejska lampa
svjetlost crvenkastozutu na
debelo blato kraj staroga plota
i dvije, tri cigle na putu
I uvijek ista sirotinja udje
u njezinu svjetlost iz mraka
i s licem na kojem su obicno brige
predje je u par koraka
Al’ veceri jedne nekoga nema
a mor’o bi proc’
i lampa gori, i gori u magli
i vec je noc
I nema ga sutra, i preksutra nema
i vele da bolestan lezi
i nema ga mjesec, i nema ga dva
i zima je vec i snijezi
A prolaze kao i do sada ljudi
i maj vec mirise
a njega nema i nema
i nema, i nema ga
nema ga vise