Kad lutali smo svijetom
k’o rasprseno sjeme
govorili smo sebi
to je za neko vrijeme

I ne znajuci da smo
na izgubljenom brodu
mi vikali smo “Kopno”
a gledali smo vodu

Kad ljubili smo kratko
u tuzi kisne noci
govorili smo za se
da ljubav tek ce doci

Kad radjala se sreca
i cekala je slava
pomisljali smo opet
to nije ona prava

Kad prijatelja nema
a dani idu sporo
govorili smo za se
da vracaju se skoro

Gdje najvise smo dali
dobijali smo manje
al’ mislili smo to je
tek privremeno stanje

Putovali smo dalje
kad davno vec smo stigli
tek poceli smo nesto
a dugo vec smo bili

I ostali smo tako
kraj odlazece vode
nerazjasnjeni sasvim
i pomalo van mode

U zapocetoj prici
u ljubavi bez traga
jer svakoj smo se kuci
priblizili do praga

Dok vjerovali jos smo
da samo put se mijenja
mi rekli smo si “Zbogom”
govorec’ “Dovidjenja”