Ko mnogo daje, malo prima
ti nista ne znas, draga moja
veceras pijem u cast prve
od svojih ljubavi bez broja

O takvoj ljubavi ja pjevam
upravo onoj sto se placa
u tom zivotu tako skrtom
odlazi sve, malo se vraca

Uzitak taj od jednog sata
do ludog srca ni ne dodje
njeznosti malo i malo tuge
zatvoris vrata i sve prodje

Covek sam ziv i nisam svetac
milovan lazno i ja sam bio
besplatno bjese, al’ ne marim
jer prave njeznosti sam htio

I tako dalje teku dani
za ovaj zivot mi smo slabi
jer tu se uvijek neko nadje
ne daje nista, a sve grabi

Ne zalim danas nit se kajem
odgovor ne znam i ne pitam
al’ bezbroj puta mi je dosta
po svojoj proslosti da skitam

Zatvori vrata svojeg doma
za san se spremaj, budi sretna
a mene pusti da se borim
i sam da idem protiv vjetra

Danas ih sretnem s malo tuge
k’o da im nista nisam dao
i dok ih gledam samo mislim
gdje mi je cvijet mladosti pao