Dos’o je iz nekog sela
Bogu za ledjima
nije se nad’o
gradu i kulama
tek da pokusa

To ga je dovelo
skoro do ludila
dani k’o ciganska
godina pivo i rakija

Nedjeljom, koliko moze
on se dotjera
pa ‘cipel cugom’
do Arilja gdje je radila Emira

Sa njim se jos kao
djete igrala
bila mu je k’o rodjena
jedina kojoj
moze da se izjada

Emira, sjetis li se
rodnih krajeva
zimi kada zvizdi kosava
i snijeg napada

Emira, kada cujem
kuknjavu vjetrova
vise me je strah
Beograda od onih
nasih vukova

Nedjelja, nekako cudno
prazna birtija
rekli su mu
da je otisla s’ nekim
gazdom iz Kraljeva

I danas dan kruzi prica
medju alasima
kad je noc hladna i zvjezdana
k’o da iz rijeke neko doziva
nekoga Emira