U krajnjem kutu svoje dnevne sobe
gdje ne moze doprjeti nepozvani pogled
na dnu svojih prepunih vitrina
krijes slatku fasciklu s natpisom “intima”

Medj’ slikama tebi dragih lica
gdje cuvas svoje spomene i pisma
sve u formi poezije, stiha
nalazi se i moja ljubav tiha

To su pjesme nikad objavljene
napisane zbog voljene zene
al’ datumi na njima su stari
vec odavno nema novih stvari

Jer umjesto poetskih visina
iz mene izlazi samo tuga i gorcina
i misao sto se reci ne sm’je
ko te kara nek’ ti pise pjesme

Htio bih da budem gospodin
i izbjegnem reakcije bijesne
ali recu kao pravi primitivac
ko te kara nek’ ti pise pjesme

Znam da slusas moje nove ploce
sa njima se branim od samoce
i ubacim nesto da strecne
ko te kara nek’ ti pise pjesme