Mi hodamo po crti
tankoj, zutoj crti kroz mrak
u kojem nestaju kuce
i ljudi, i lica

Citava ulica polako tone u ne
samo plavi prozori vise u tami

Sami smo na cesti
ti si ponjela svoj bambusov stap
i torbu od slame
i okrugli kamen
i stakleni prsten

A ja sam, k’o uvijek kad si blizu
ponovo gizdav i jak
tako smo lijepi
tako smo sami

Mi hodamo po crti
tankoj, zutoj crti kroz mrak
pocela je sitna kisa

Hladne su ulice
ljudi u domovima prate program
oni sjede i sute

Noc je bez tajni
nase duge sjene su se pruzile
niz mokar asvalt
one su davne, one se ljube

One se boje, one se cude, cude

Ref. 2x
A TV man, TV man
on ide

Ref. 4x