Ujutro kada zakasnim na 38-mu
ja se nadam da cu stici na 37.
da cu izbjeci guzvu, one cudne poglede
onu cudnu rulju, koja ne treba dvoglede

Vozila je u smjeru, linijom Trogir – Split
prevozila ucenike, to nije mit
u njoj vidim likove, geekove i frikove
i svu sortu ljudi, sa sto cudi

I u mraku je prepoznam, po onom svom znaku
po ona dva broja, njena digitalna kroja
u Solinskoj vidim noc, znam da ce doc’
mislim o domu, kako cu lec poc

Ref. 2x
37. kad u njoj putujem
37. kad u njoj ludujem
37. kad u njoj tugujem
37. bus za sva vremena

U istom kaficu, uvijek sjede kondukteri
ispijaju kavu, cekaju svoj voz
proklinju zlu sudbinu, svoj izmisljeni Oz
i onda udju u bus, zatvore zadnja vrata

Ali dodje neki znanac, koji zna mu brata
on sav sretan kaze, to je bivsi demokrata
ali barem nema onih, kontrolora u zutom
sta cekaju ka lesinari, na onom mjestu krutom

Mjestu gdje stoje, zadnja dvoja vrata busa
i vicu svima dajte karte, poljubi me usrid anusa
ima li spasa za Split
ne znam nisam Demokrit

Ja sam pasivan i nisan agresivan
jer tudji problemi, nisu moji problemi
no kada ostanem sam ko ce meni pomoci
ovaj svijet u hladnoci srece koja ga svakom mece

Ref. 2x

Djava te lipi odnio