Ova dvorista, puna neba i ptica
udju ko muzika stara
nekud duboko u nas
i tu uvijek ostanu

Potrazi me u predgradju
na ulici, na raskrscu
gdje mi je jorgovan rasuo perle
gdje nam je proljece dotaklo usne
i pobjeglo

Potrazi me u predgradju
kraj vlakova sto prolaze
bit cemo sami u svitanje dana
bit cemo sami u pjesmama ptica
ko nekada

Drijemaju jedra od rublja i cvijeca
cekaju vjetar da nekuda plove
cujes li, nase nas predgradje zove
traze te kuce i ulice stare

Potrazi me u predgradju
poljubi me u sjecanju
bar onih sati kad ostanes sam
ako me sada jos imalo volis
potrazi me

Ti nemas prsten sa naseg vjencanja
al’ pamtis strehu na kraju grada
bez mnogo cvijeca, bez vela i zlata
bila sam s tobom sretna ko nikad

Potrazi me u predgradju