Dozrila je smokva, cidi se mlic
doli si na rivi, a ne mogu ti pric
jemas duge vlasi i lipe oci
obasjavas mi put ka zvizda u noci

Ti kraljica si moja, Teuta i Lirska
u srcu mi je skoj, a daleko je Irska
narancaste vlasi, duse zelene
ne mogu bez tebe jer dusa mi vene

Ref.
Sotobraco priko skoja
gredu zalost i nevoja
ca ce meni jubav tvoja
kad ti vise nisi moja

Od onoga dana kad napustila si skoj
uvatila me smanta, ja vise nisan svoj
sad cili san u tuzi, sidin na skrapi
Sunce me grije, iz mene vino hlapi

Al’ voli san sve ca na tebi je bilo
provodi san sa tobon lito cilo
moli san Boga da zaboravin na te
a ruke moje jos uvik za tebon pate

Ref.