Ne znam kako
zapoceti ovo pismo
sada osjecam da
prsti mi trnu

A htjela bih naci nesto sto nas spaja i veze
osim onog pisma tvoga
sto srce mi reze

Visok si dva metra u tebi
a bojis se rijeci
il’ mozda ne volis gledat me
u oci pa zato i pises

Al’ na to nista ionako
ti ne mogu reci
jer skrivas se daleko
u krilu svoje majke

Ref.
Zao mi je sto za
tebe Zagreb je siv
zao mi je sto nad
njim su tebi oblaci

No nije mi zao sto nema
mirisa mora ni bora
dabogda ti barke
sve plima smocila
ma dabogda ti barke
sve plima potopila

I sve mi se cini u
zadnje vrijeme da sanjam
i sjedimo skupa i
sve je kao nekada

Ref.