K’o sto kaze
Marija Juric Zagorka
sve je vise svadja
na dvoru nasih kraljeva
kada padne noc
doci cu ti preko Kaptola

Ti obuci haljinu od brokata
i ogrni plast od barsuna
pobjeci cemo ispod zidina
budi moja Gordana

Pustam da me snovi prevare
tramvajem do zadnje stanice
dalje moram sam, moram pjesice
daleko je predgrade

Skripi snijeg pod mojim nogama
dok se vucem mokrih cipela
kao da si tu, sapucem u mrak
budi moja sudbina