Lijepa je Azemina nekad bila
k’o iz price zlatokosa, gorska vila
prosili je svakog dana
krsni momci sa svih strana
ona zeljom srca svoga
ne odabra ni jednoga

Dan za danom, nepovratu vrijeme ode
kao pjena niz proljetne, mutne vode
okrece se mlin zivota
minu mladost i ljepota
osta sama kao grana
puna suza, puna rana

U sehari djevojacko ruho vene
vezle su ga zlatnom zicom ruke njene
kraj saksije bejturana
slomljen djerdjef od merdzana
a i ona od uzdaha
bez svog dragog i sevdaha