Kad jednom dodje taj dan
kada ostaris sam
vise nemas nikog svog

I sjetis se tad
kada bio si mlad
svoje stare ljubavi

A ona bila je cvijet
tako nevin i svet
koji nisi ljubio
i na nju mislis dok te more valja

A brod tvoj te nosi dok vitar puse
sve dalje i dalje
k’o bez duse

Ravno iz srca pjesma krene
i budan u snu ti pjevas za nju
a dusa vene

Ref.
Za nju, za nju
curu iz moga grada
za nju, za nju
ovo je serenada

Za nju, za nju
sviraju mandoline
jednu ruzu sam ubra za nju
a sad je cuvam uvelu

Ref.