Dva zivota kad bi im’o
zaboravu ne bi dao
one dane bosonoge
dok sam stada napasao

Godine su mnoge prosle
ja jos cujem zvona jeku
cobanice vidim mlade
kud prolaze na rijeku

Godine su prohujale
sjecanja se izbrisala
al’ stranica jos ne zuti
sto je mladost napisala

Jos me cesto nocu budi
jeka zvona, pjesma, vika
cobanice kako zovu
sa planine i jasika

Nemam vise kome brati
prvo cvijece kad procvjeta
nema mojih cobanica
rasule se sirom svijeta

Nema stada na pasnjaku
prohujase sretni dani
ostalo je jos sjecanje
na cobanske prosle dane