Dvore mela Hasanaginica
dvore mela, svoje dvore klela
dvori moji, vatrom izgorjeli
od kako sam u vas dovedena
ja ne vidjeh ni oca ni majku
mlada brata ni sestricu Ajku
Ona misli da niko ne cuje
sve to slusa aga Hasan-aga
pa govori svojoj vjernoj ljubi
opremaj se, Hasanaginice
pa ti vidi svog oca i majku
mlada brata i sestricu Ajku
Opremi se Hasanaginica
pa se vinu poljem sirokijem
pa uzjaha ata nejahana
nejahana devet godin’ dana
Kad je bila na prvom konaku
stize haber i knjiga sarena
vrat’ se nazad, Hasanaginice
na umoru dvije su ti sceri
Kad je bila na drugom konaku
stize haber i knjiga sarena
vrat’ se nazad, Hasanaginice
na umoru oba su ti sina
Necu vala da je Hasan-aga
Kad je bila na trecem konaku
stize haber i knjiga sarena
vrat’ se nazad, Hasanaginice
na umoru aga Hasan-aga
Povrati se Hasanaginica
Kad je bila preko polja ravna
dvije sceri niz polje nosase
a dva sina u mezar spustise
Hasan-agu mrtvog gasulise
Dvije sceri k’o dv’je gorske vile
a dva sina dva sokola siva
Hasan-ago sunce iza gore
kad ce mene sunce ogrijati
to govori, a s dusom se bori
to izusti, lahko dusu pusti