Prospi prah u suze jesenje kise
i ne placi
kad me ne bude vise
kad me ne bude, oouu, kad me ne bude

Na kraju puta
ja sam na sjenu svoju stao
u zivotu svega lijepog
sam se nagledao, nauzivao
al’ tebe nikad dovoljno

Ref.
A mi, mi smo imali sebe
nebo i zemlju na dlanu
crveni cirkuski sator
u nasem malom stanu

A mi, imali smo i andjela
koji ispunjava zelje
sat sto otkucava srecu
djecji plac i veselje

Zato ne tuguj, mala moja
kad samoca stisne
ako cujes krik tisine
kada srce vrisne

Samo obuci, mala moja
haljinu s uzorkom cvjetnim
stavi svoj osmijeh na lice
i opet ucini me sretnim

Ref.