Ljeto otislo je kraju
a nebo jos je vedro, spokojno
tesko vraca sliku
kako sam izgledala

Dok pripadali smo nebu tom
uhvacena u nesnosne dane
bezizlazno stanje
bez promjene

Odrastes nabrzinu
a ucis polako
kako ostavlja se
sve sto vrijedilo je

Ref.
Nisi rekao, niti nazvao
zauvijek zasutio, odavno
otkad nas nema

A sad se ne smijem, ne govorim
pa i ne placem vise, samo zivim
ovaj nemoguc zivot s tobom

Kastav, u proljece rano
privatni smjestaj
blizina Ljubljane
kamo da krenem
gdje da se sakrijem

Da ne sjedim sa sobom
pjesme, sklonista nasa
gdje ces zauvijek
mirno zivjeti

Pjesme, ljubavi moja
koje ti nikad
vise neces pjevati

Ref.