Uzet’ cu kruha, luka, slanine
i onda pravac u planine
gdje nema zlobe, lazi, ni poze
i bez nervoze, lagano klizi dan

U bistrom potoku umiti lice
umjesto ljudi slusati ptice
tu nema buke, nema signala
niti budala da ti pokvare san

Ref.
Sunce mi se smije
kao nikad prije
tu pripadam, sada znam

Sunce mi se smije
kao ljubav grije
sad sebi sve oprastam

Rumena zora kada svane
ugledam srnu i njeno lane
i svoje majke tada se sjetim
pa poletim nebu u zagrljaj

Ref. 2x