Olovka, papir, emocija krene
rijeci same izlaze iz mene
pokusavao sam obojati sjene
vratit’ u zivot ljude bezimene

Al’ to su neke stvari besmislene
koje nisu tako bezazlene
gledam klince, glume biznismene
a neki od tih prizora opisuju mene

Al’ to je takvo valjda bilo vrijeme
kad smo brijali svi na iste sheme
vadili iz headova i skupljali sjeme
glavni frajeri, truba ispred srednje

Sve je sprdnja, svi puni srece
‘ko bi tad rek’o da tako ostat’ nece do sad
ne znam vise nikoga, a poznao me grad
koga sam poznavao sam bacio pod vlak

Sve sto sam zaradio su ovisnost o vutri
i o glazbi, kratki zivci, nizak tlak
pali su za koje ne bi nikad rek’o da ce past
nisam znao da bi sve od jednom moglo stat’

Vodim ljubav sa zivotom al’ izgubili smo strast
nisam znao da do 25e necu stic’ odrast
godinu za godinom gradimo sve vise
al’ se nizu kao domino pa gledam sta sam postigao

Sta bi bilo da sam poginuo
prije dvije godine u prometnoj
vrijeme bi zaboravilo da sam se i rodio
ozljede zadobio ali me nije slomilo

Pa sam se oslobodio, u tekstove pretvorio
dosta toga unistio, dosta sam i stvorio
a nista nisam dobio, za nista nisam molio
jednom sam volio i ljubav sam potrosio
na nju

Ref.
Glasovi u glavi ne daju mi mira
vracaju sjecanja sto ne mogu birat’
kaze glas razuma, u to nemoj dirat’
bolje odi svirat’ ili meditirat’

A demoni proslosti nemaju mira
oni neka plesu, a ja cu im svirat’
kaze glas razuma, uvijek mozes birat’
pozitivu manifestirat’

Nemojte me probat’ niti kontaktirat’
imam tonu mira u svoja 4 zida
za razliku od prije na komadu speeda
kad sam pio litru zeste

Bez imalo stida i srama
priznajem, srce mi se slama
sad se borim da ne gorim ali planem kao slama imam cime se pohvalit’ medju preponama
jer sam najeo se govana od Gradiske do Roterdama

Pola proslosti gubi se u magli
nije cudo da nekada prenaglim
mozda ne bi da smo svi sve od sebe dali
da se svaki san ostvari kao kad smo bili mali

Nije bilo mobitela, jedni druge zvali
ispred kuce i Bogu dane krali
sve je proslo brzo k’o da je bilo jucer
ucili o sebi, a onda smo stali

Djetinjstvo mi fali, lakse udarce je dobit
i bez posljedica gluposti izvodit’
morat cu naucit’ svaki sadasnji trenutak volit’ da me ne bi vjecno savjest pekla

I bivsa mi je rekla, sreco drzi se tog repa
bila podrska je prava, cuvam poruku tog chata
izbor mora biti probit izvor da bi rijeka tekla
sinkroniciteta sto govore gdje je sreca, al’

Ref. 2x