Pita´ces mi oci da te ciliu vidin
da se, u nevera, sav u tebe sklonin
pruzi´ces mi libar, tvoju ric da slidin
pita´ces mi jubav, da ti je poklonin

Bi´ces za me uvik ona tvrda stina
ca mi zivot kroji, ca mi sidro cuva
dili´cemo svitlost dok je u lozi vina
grija´ces me tilon, dok je sna i kruva
(sna i kruva)

Ref.
Otvori mi svoje dvore
i iznesi vino, kruv i sol
nek´ se s nama ljulja more
i podili posteju i stol

I daj mi jos svoga zlata
svaki uzdah, svaki Bozji tren
i otvori, siron, vrata
da u tvome, da u tvome krilu pocinen

Da ti dane svitla posipjen tek cvicen
sve najlipse rici po tvon glasu stiman
priko cile vale ime tvoje vicen
o´ tvoje san vire i kad zabestiman

Ref.

Da u tvome krilu pocinen (pocinen)