Glazbenici, licemjeri, skupili se estradnjaci
sviraju za jadne ljude kojima do pjesme nije
pa pjevaju sa osmijehom dok nesretni ljudi placu
daju bjedne honorare, a ja svoju suzu da cu

Bio potres u Japanu, punile se tad arene
sad na rivi ko za placu nastupaju iste hjene
pa pjevaju sa osmijehom dok nesretni ljudi pate
a nikako da se mase i za dzepove uhvate

Presusi Savo tamo gdje covjek
na natopljenim krovom bdije
pa potopi skote sto se
reklamiraju na muci Slavonije

I pjevaju sa osmijehom
dok nesretni ljudi placu
daju bjedne honorare
a ja svoju suzu dat’ cu poglavice

Bijelo kosi trn mi jednu sinfoniju
pa sa smijeskom i sa svojom skladbom
spasi nasu Slavoniju, ma zapjevat cu i ja tiho
al’ da niko me ne vidi

I uplatit da niko ne zna
svojoj braci u Slavoniji
i uplatit, a da nitko ne zna
kol’ko mogu dragoj Slavoniji