S tobom su noci njezne
ko bijele pahulje snijezne
pjesmo moja plavooka
ne brani mi svjetlo svoga oka
ne skrivaj svjetlo svoga oka

U zlatnom klasju kose tvoje
jutros je zaspao vjetar
svu dugu noc pricu je pleo
pricu sto usne izrekle nisu
istinu koju srce je htjelo

Ref.
Ti ne slutis ove plime
ovu vatru usred zime
ti ne cujes ove rime
koje nose tvoje ime

Ne sunja se mjesecina
oko tvoje kuce, tiha fina
to je moje srce budno
sto te trazi uzaludno

Imenom tvojim zove se rijeka
sto zustro tece venama mojim
snazna i bistra, modra duboka
ne brani joj svjetlo svoga oka
ne gasi izvor plavog oka

Ref.