Zivot me uci da ne pravim iste greske
ali ja ih opet pravim
Boze ne znam sta da radim
ja zelim tvoje smijeske, zelim onu staru tebe

Pa prorade uspomene
zaledit cu vrijeme samo da te vratim
ne mogu vise da patim, ne mogu suze da lijem
od istine da se krijem
od tebe, od mene jednostavno od nas

Samo mi jedno reci
sto si napustila nas hram ljubavi
cega te bilo strah
osjecam da bi ponovo dosla u taj hram

I rekla da se kajes za sve sto si ucinila
tad moja dusa izasla bi iz boje sivila
i to se desilo u najgorem trenutku
priznala si sve, rekla izvini, molim te

Sto sam srusila ti sne, mada znam da nisam smjela
njega sam uvijek htjela al’ to tebi nisam rekla
pa sam te lagala, pravila sam se dama
dok sam s tobom spavala, njemu sam se dala

Tvojim imenom ga zvala, izvini za sve
izvini za svaku suzu, znam da sam kriva
i sta da kazem, ne moram nista
suza ce sama poteci i reci neke rijeci
koje nikad ja izrekao ne bi

Ali to sam ja, nakupina s dna
necu vise nikada sa tobom, ja bicu sam
na poruke tvoje necu da odgovaram
sve slike da pocijepam i da zapalim, to hocu

Nocu na tebe da mislim, necu umrijecu pr’je
dvije rijeci volim te, nikad reci vise ne
ali labilnom karakteru to najteze je
ja sam takav do srzi, to me gusi to me przi

Sam u cetri zida ne mogu da izdrzim
istu sliku vrtim iz dana u dan
u glavi premotavam
kako bilo nam je lijepo

Ali sve sto je lijepo nazalost kratko traje
jedno bez drugog mi ici trebamo dalje
ko se kaje, a ko nije, ko istinu pravu krije
ko proklinje sudbinu ove stihove sive

Ali uspomene zive, ozive i dan danas
da li mi treba talas od kojeg se gine
ljubavne olupine odjednom se spojise
i rekose ne mogu vise, volim te

Hajmo krenut ponovo, nastavit gdje smo stali
tamo gdje smo pali, ali ko da srce zali
sta mi je, ne znam, pitam se sta mi treba
da li mi treba ona koja dala mi je bola
jedina ljubav moja bila je u zivotu
u mom nesretnom zivotu

Nije bila samo moja, nije bila ni njegova
ona bila je svacija
drugacija od svih na prvu loptu
mirna i povucena, mislio za mene prava
ali sad mi je tek jasno, tiha voda brijege valja

Sta ne valja u meni, sta je greska
nikad grub prema tebi, nisam osoba teska
kako lako rekla, ne mogu ovako
a kako sam se osjeco, to pitas li se sreco

Preko svega sam ti preso jer to je od mene jace
i dok pisem ove stihove znaj da placem
zato ti nemoj da places, samo mi budi sretna
i prihvati moj prsten i budi mi zena