(Stories of the Street by Leonard Cohen)

Ta ulica mi pricat´ zna
u glasovima strah
a Cadillaci prolaze u noc
i otrovan zrak

Kroz prozor nagnut visim ja
taj stari hotel znam
jednom rukom se ubijam
a u drugoj ruci ruza sja

Znam, svi ste culi da je kraj
i da ce skoro rat
a gradovi se ruse svi
i ljude guta mrak

Al´ nek´ Vas pitam jednom jos
vi, djeco, sto ste prah
ovi svi, svi sto vicu na sav glas
da l´ govore za nas

I, kuda idu ceste te
kad slobodni smo sad
i zasto vojske ratuju
a kod kuce je glad

Oh, damo s lijepim nogama
ti, strance, sto si s njom
svi ste vi u bol zakljucani
i vasa patnja, vasa patnja vam je dom

To nase doba radja blud
a roditelji svi
s ekrana bajke slusaju
i pricat´ nece njih

Dok djeca su na uzici
i vuku ih u zrak
u jednom oku strojevi
u drugom oku mrak

Oh, dodji, mala, sa mnom ti
da nadjemo taj vrt
gdje sadit cemo jabuke
i cekat´ svoju smrt

Pa, ako se probudim kad
i pitam – tko sam ja
oh, vodi me k mesaru, tad
s ovcama cu stat´

U jednoj ruci ljubav sja
u drugoj ruci cvijet
i, zedan sam na izvoru
kog zovu ovaj svijet

Jer, mali smo pod zvijezdama
od neba veci, znaj
dok, izgubljen u gomili
tvoj pogled hvatam ja