U prepunom stanu starih papira
ona zivi svoj cudesan svijet
vitka k’o jela ta carobna vila
vec dugo me vodi kroz ljubavni let

Cesto mi puta vec na vratima stana
kaze, oprosti, kasno je vec
a ona ne zna da cijeloga dana
cekam na njenu lijepu rijec

Ona moze sto nijedna nije mogla prije nje
ona moze u jednom trenu promijeniti sav moj svijet
sav moj svijet, moj svijet

Cesto je gledam dok pjeva i svira
pjesmice cudesne, lude sve
u haljini prepunoj plavih leptira
nudi mi poneki pogled u svijet

Vec davno su nestali sad ti dani
kad pruzio sam ruke djevojci toj
ni slutio nisam da od tog cu vjecno
zarobljenoj u ludoj igri toj

Jer ona moze sto nijedna nije mogla prije nje
ona moze u jednom trenu promijeniti sav moj svijet
sav moj svijet, moj svijet