K´o putnik prosao je dan
nasmijesio se, tek
i grad je opet sam

I trk, bez lepeta je pust
gle, bucno jedan kesten
se prosuo na put

I vec su same moje ruke
ruke, koje pisu
i disu, svu noc

Te ruke, nemirne i zle
te ruke, koje bole
i znaju, znaju sve

Te mirne, pruzene na stol
sto traze cigaretu
skrile su bol

I vec je poceo tu
jedan njen laki pokret
to tebe traze, al´ gdje
ove tuzne ruke dv´je

Jer, sve je tezi ovaj zrak
i ptice mojih misli
je prekrio mrak

A tu su same moje ruke
ruke, koje pisu
i disu, svu noc

Na moj zaustavljeni dlan
vec pruzene su sjene
i dolazi san

A jos se rusi zuti slap
iz cijeg li je oka
ta uporna kap

To sute ostavljene ruke
izgubljen je san
a vec je skoro dan