Otkad pamtim, otkad znam za sebe
nemam puno, al´ imam sve
nebo bez kraja, seosku dicu
sume, sokake i zlatnu ravnicu
krov nad glavom i ognjiste da me ugrije

Sada sam stariji, ostao sam sam
odavde nisam otis´o van
ovdi stari dane broje
mnogi su o´sli, prodali svoje
mozda su ´tili samo malo svita viditi

Ref.
Al´ ja ne dam ridjane
staru kucu svoju, ni njene oraje
ne dam djeram drijevni, tambure
sto je Dado rek´o – da ne prodaje

Pec, sto u njoj baka kruva pekla je
bure, sto cuva didine dobre rakije
ne dam majcin zlatovez
pa mi srce grmi, glas se ne cuje
a i suza koja potekne

Jer, znam, da to sto ne dam
i sve sto imam, je od dukata vridnije

Tko ce znati, tko to more vise pratit´
´oce li se i´ko ovdi vise vratit´
pa, ljudi moji, sta fali ovom nebu
pa, ni laste ovdje ne zebu
al´ svakog proljeca opet vrate se

Ref. 2x