Dok isli smo u skolu, voljeli smo se
gledali smo zivot, imali ideje
htjeli smo jednom promijeniti svijet
oprali smo ruke, sve naucili za pet

Bili smo ko jedan, prenosili smo znanje
krcma Kolodvor-Roza, jedino saznanje
pozvali smo more da nam otvori oci
more nam je dalo sedam pijanih noci

Jer kasno je za prosinac i kasno je za srpanj
kasno je za dane sto zivjeli smo sretno
isti su mi sada svih dvanaest mjeseci
skoro cemo mladost pricat svojoj djeci

Nije tako davno bilo to o cemu pricam
al’ mnogi od nas nije vise onom duhu slican
jer mijenjaju se ljudi, drukciji smo svi
od starih ideja ni tocka na i

Ne bi bilo dobro da pokusamo opet
gimnazijske stvari iznova zapocet
jer drugi su ljudi, interesi drugi
svatko trazi svoje, svatko svoje nudi

Mozemo se napit opet ispocetka
i praviti tulume i ljubit se ko djeca
izmedju nas samo gradi se zid
izgubicemo sluh, izgubicemo vid