Sve dolazi na svoje
i cemu jos se cudis
vratit´ zrno nade
uzalud se trudis

Od pustih obecanja
i prijatelja laznih
u najboljoj vjeri
sam sebe kaznih

Sve dolazi na svoje
po ustaljenom redu
dok drugi su kraj vatre
ja opet sam na ledu

I tko je kriv, sto necu
nikada odrasti
ja zivjeti ne mogu
bez ponosa i casti

Ref. 2x
U vlaku mog zivota
za sve mjesta ima
a previse je tuge
u praznim vagonima

U vlaku mog zivota
putnika je sve manje
rasprsili se ljudi
na sve cetiri strane

Sve dolazi na svoje
po ustaljenom redu
dok drugi su kraj vatre
ja opet sam na ledu

I tko je kriv, sto necu
nikada odrasti
ja zivjeti ne mogu
bez ponosa i casti

Ref. 2x