U dubini ponora
kao zrnce pjeska malo
tracak svijetla donosi nadu
pogled ukraden sa neke nove slike

Tvoje oci izgledaju sretnije

Nekakvo neobicno stanje mojih misli
sretan pogled a dusa opet tuzna je
moje vristanje nije dosta glasno
da ga cujes, da osjetis me

Vrijeme igra protiv mene
nosi me kao prasinu
ponekad se preplasim samo ga sebe

Zivimo odvojeni
sjecanja prolaze pored nas
u mrtvoj tisini rekli smo si sve