Plakao bi kao malo djete kad se sjetim devedeset pete i cetvrtog avgusta u podne kad sam kren'o ispred kuce rodne Place nebo nad mojim Gubinom nad srusenom kucom Nedjukinom tuzno Troglav u maglama cuti sve nestade u jednoj minuti O, Dinari svojoj pjesme pisem voljecu je dok zivim, dok disem draga mi je svaka njena stijena sa tamjanom sto je ogadjena Sto ne palim tamo Slavsku svjecu to im nikad oprostiti necu sto se soko u ravnici budi nek' im gospod 'mjesto mene sudi
Tekst pesme
