U srcu slucajnog grada

Zar mislis da osmjeh je moj znak raspolozenja ti tako bi htjela ali je drugacije zivot nam tece bez mnogo uzbudjenja sto je tvoje tvoje je, a moje je svacije Ispod kosulje rane su mnoge skrivene prolaze godine, one ne zarastaju prekrivene tepihom mahovine cesto vedre boje lazno blistaju Ref. Ta snaga koja iz mene zraci samo je fasada kako da se osjeca covjek u srcu slucajnog grada Zar mislis da osmjeh je moj znak raspolozenja u dugim ulicama tvoje dominacije podaren osmijeh moje stanje ne mijenja samo je dio moje tolerancije Ne mogu mijenjati sebe, a i zasto bi neke su mane u meni rodjene mozda nisam ono sto bi htjela ti prihvati me takvog ili idi od mene Ref. Zar mislis da osmijeh je moj znak raspolozenja oruzje kojim plijenim sve oko sebe sve nekako cudno do ushicenja svima je toplo samo moja dusa zebe Ne mogu mijenjati sebe, a i zasto bi neke su mane u meni rodjene mozda nisam ono sto bi htjela ti prihvati me takvog ili idi od mene Ref.