Zagrnuta slozenim mislima okrznuta mrvicama sumnje prolazis kroz sopstvene nemire tvoja rafinirana samoca ne nudi kompromis Instancan osjecaj uporno te sluzi osebujna kao april otvaraš oci za bol drugih kao brana kosmaru Bojis prostor oko sebe vlastitim iskustvom dosljedna sebi magicno i nezaustavljivo koracas kroz plime i oseke samocu odbaciti ne zelis Zivot bez sutradan svjesno priḫvatas tvoja sutnja ima odjeka tvoja sutnja ima razloga i kad se tvoje ceznje pretvore u boje tuge
Tekst pesme
