Pamtim nasmijane oci pamtim te duge kisne noci lagane korake i drhtaj lisca na krosnji tvoj osmjeh otklanja sumnju Krunis dan slatkastim glasom topis ga kao muku sto je ostala daleko iza tebe predvidljivost ne dopusta da se opustimo Neminovnost onoga sto slijedi sami svoji, osebujni svima cudni, slobodoumni na putu individualizma
Tekst pesme
