Tekst pesme

Legionar

Dvadeset i osam godina samoce iz sobe jos ne izlazim jer ne mogu da ustanem misli se preklapaju i boje mi se mrljaju ne mogu da se pokrenem al' ne umem da stanem Slike zivota sto je nekad bio moj sada zivi neko drugi i to vise nisam ja kao bivsi legionar, za mene nema zakona svoj zakon ja sam pravio i sebe osudio Dovoljno je proslo da mnogi me zaborave ko pamti me jos uvek morace da umre na ulici sebe cu da vidim kako trazim koga on to najbolje zna Al' kako da se ponasam kad napolju me vide spoljni svet sam zaboravio, pravila ne znam jos uvek iz senke zivot cu da gledam jer suvise je opasna tajna koju znam Ref. Jaci sam od svega, za mene nema zakona svoj zakon ja sam pravio i sebe osudio ja uvek bicu isti jer to je moja sudbina sad moram opet stvar u svoje ruke da preuzimam Jaci sam od svega za mene nema zakona svoj zakon ja sam pravio i sebe osudio ja uvek bicu isti jer to je moja sudbina ja uvek bicu prvi jer tako biti mora Momenat slobode i delic zdravog razuma moram da ignorisem od sebe da ga oteram dovoljno je bilo da mozak mi se upali sad moram opet stvar u svoje ruke da preuzimam I nocu da se krecem, dan da bi pobedio i posle puno godina opet sam u crnom jedan deo mene zali i razmislja na ljude ali mora biti tako kako mora da bude I kisa se spusta, nju jedino jos volim kad osetim niz vrat kako krv sa mene pere al' to je samo secanje i koza mi se jezi kad pomislim na pre, kako lepo mi je bilo U cosku, u senci ja strategiju pravim i plasim se da oci me ne odaju u mraku vec dugo isti polozaj i pocinjem da trnem sreca mi se javlja, sad je isto kao pre Ref. Lecen ludak, a razum je izgubio jer dovoljan je impuls koji vraca me u zivot osigurac je pregoreo i sad sam onaj isti slika crne senke sada vraca me u svet Evo ga, sad cu tiho da mu pridjem kada radi to sto radi i zasluzuje da umre prvo ljude oko njega moracu da pocistim to ide mnogo lako jos sam uvek onaj isti Idem ka njemu a svinja jos me ne vidi ne sme da me cuje jer tako mi je sladje sad cu da ti pridjem kao nekada u legiji znaces ko jos uvek moze da te nadje