Olovka, papir, emocija krene rijeci same izlaze iz mene pokusavao sam obojati sjene vratit' u zivot ljude bezimene Al' to su neke stvari besmislene koje nisu tako bezazlene gledam klince, glume biznismene a neki od tih prizora opisuju mene Al' to je takvo valjda bilo vrijeme kad smo brijali svi na iste sheme vadili iz headova i skupljali sjeme glavni frajeri, truba ispred srednje Sve je sprdnja, svi puni srece 'ko bi tad rek'o da tako ostat' nece do sad ne znam vise nikoga, a poznao me grad koga sam poznavao sam bacio pod vlak Sve sto sam zaradio su ovisnost o vutri i o glazbi, kratki zivci, nizak tlak pali su za koje ne bi nikad rek'o da ce past nisam znao da bi sve od jednom moglo stat' Vodim ljubav sa zivotom al' izgubili smo strast nisam znao da do 25e necu stic' odrast godinu za godinom gradimo sve vise al' se nizu kao domino pa gledam sta sam postigao Sta bi bilo da sam poginuo prije dvije godine u prometnoj vrijeme bi zaboravilo da sam se i rodio ozljede zadobio ali me nije slomilo Pa sam se oslobodio, u tekstove pretvorio dosta toga unistio, dosta sam i stvorio a nista nisam dobio, za nista nisam molio jednom sam volio i ljubav sam potrosio na nju Ref. Glasovi u glavi ne daju mi mira vracaju sjecanja sto ne mogu birat' kaze glas razuma, u to nemoj dirat' bolje odi svirat' ili meditirat' A demoni proslosti nemaju mira oni neka plesu, a ja cu im svirat' kaze glas razuma, uvijek mozes birat' pozitivu manifestirat' Nemojte me probat' niti kontaktirat' imam tonu mira u svoja 4 zida za razliku od prije na komadu speeda kad sam pio litru zeste Bez imalo stida i srama priznajem, srce mi se slama sad se borim da ne gorim ali planem kao slama imam cime se pohvalit' medju preponama jer sam najeo se govana od Gradiske do Roterdama Pola proslosti gubi se u magli nije cudo da nekada prenaglim mozda ne bi da smo svi sve od sebe dali da se svaki san ostvari kao kad smo bili mali Nije bilo mobitela, jedni druge zvali ispred kuce i Bogu dane krali sve je proslo brzo k'o da je bilo jucer ucili o sebi, a onda smo stali Djetinjstvo mi fali, lakse udarce je dobit i bez posljedica gluposti izvodit' morat cu naucit' svaki sadasnji trenutak volit' da me ne bi vjecno savjest pekla I bivsa mi je rekla, sreco drzi se tog repa bila podrska je prava, cuvam poruku tog chata izbor mora biti probit izvor da bi rijeka tekla sinkroniciteta sto govore gdje je sreca, al' Ref. 2x
Tekst pesme
